O nama

Bjelovarsko kazalište od podruma do zvijezda

Nekolicina kazališnih entuzijasta osnovalo je Bjelovarsko kazalište 28. listopada 1997. godine. Time je samo nastavljen kontinuitet kazališnog rada u gradu bogate kazališne tradicije i kazališne publike istančanog ukusa. Iako to nije tema ovog teksta, ne može se zapostaviti činjenica da su se i u vrijeme kada nije postojalo kazalište u Bjelovaru pojavljivale kazališne skupine pri školama i u udrugama koje su se bavile kulturno-umjetničkim radom. Isto tako, veći broj Bjelovarčana je desetljećima redovita publika zagrebačkih kazališnih kuća. Nije stoga ni neobično da je u takvom okruženju skupina bjelovarskih zaljubljenika u kazalište tijekom 1997. godine odlučila osnovati udrugu koja bi se bavila razvojem kazališne umjetnosti kako u Bjelovaru, tako i na području županije. Na popisu osnivača našli su se Ante Rade, Mirko Benkus, Slavko Zlomislić, Jordan Atanasoski, Josip Salajster, Ana Antolović, Marijan Raguž, Božidar Iverac, Tugomir Pemper, Antun Perčulija, Vida Novoselec, Zvonimir Novoselec, Vojislav Kranželić, Željko Supančić, Miroslav Brletić, Snježana Šostar, Mladen Medar, Milan Marković, Miroslav Požgaj, Karen Medar, Gordana Hrženjak i Margareta Fabičević. U Upravni odbor izabrani su Mladen Medar za predsjednika, Mirko Benkus za tajnika, Ante Rade za predsjednika umjetničkog vijeća, Snježana Šostar za knjigovođu, Gordana Hrženjak za rizničarku, a za članove Slavko Zlomislić, Vojislav Kranželić, dr.Vladimir Strugar i Tugomir Pemper. Na osnivačkoj skupštini, spomenutog 28. listopada 1997. godine, okupljenih dvadesetak Bjelovarčana podržalo je program rada u kojem je na prvom mjestu bilo osnivanje kazališnog ansambla i održavanje kazališnih radionica, a potom i pripremanje vlastitih programa, od recitala do kazališnih predstava sa svojim glumcima, ali i uz suradnju s profesionalnim glumcima i režiserima izvan Bjelovara. U programu rada navode se tada i ugošćavanja drugih kazališnih kuća i uopće pokretanje i oživljavanje kazališnog života u Bjelovaru na putu prema pravoj profesionalizaciji i institucionalizaciji koja se, doduše, nije dočekala ni nakon deset godina aktivnog djelovanja, ali su za to ostvareni svi preduvjeti. Na osnivačkoj skupštini je donesena jedna od najvažnijih odluka – da se pokuša u nekoliko mjeseci pripremiti prva vlastita predstava. Rečeno je i ostvareno. Na Međunarodni dan kazališta, 28. ožujka 1998. godine, izvedena je prva predstava – “Žurim, dolazi mi moja maserka”. Bila je to praizvedba teksta Lydie Scheuermann Hodak u režiji Vlatka Dulića. U predstavi su glumili Gordana Marinčić, Silvana Medač, Margareta Fabičević, Miroslav Grbačić, Mario Milašinović i Josip Salajster. Plakat, programske knjižice i ostali propagandni materijal, kako za prvu, tako i za sve ostale predstave, osmislio je akademski slikar Miroslav Brletić. Mimi je oslikao i scenografiju, kostimi su nabavljeni u Caritasu, a rekviziti su doneseni od kuće, svatko po nešto. U ulozi producenta bio je jedan od osnivača Bjelovarskog kazališta, dugogodišnji tajnik, “čovjek za sve”, od samog početka, a tako i danas, Mirko Benkus. Predstava je punila dvorane smijehom razdraganih gledatelja i time davala poticaj za daljnji rad.

Prvih pet godina Bjelovarsko kazalište bilo je podstanar na mnogim adresama. Najprije u podrumu u Gundulićevoj ulici kod Kulturno-umjetničkog društva “Bjelovar”, gdje je i osnovano, a potom u redakciji tjednika “Naše vrijeme”, u istoj zgradi u prizemlju, snivajući sve vrijeme o vlastitoj maloj sceni u podrumu gdje je kazalište osnovano. No, gradski oci u to vrijeme nisu imali razumijevanja pa je u jednom trenutku Bjelovarsko kazalište završilo na ulici javno prosvjedujući protiv takvog odnosa gradskih vlasti. Nedugo nakon toga, 2003. godine od Grada Bjelovara dobiven je na korištenje zapušteni i devastirani podrumski prostor atomskog skloništa, bivšeg disco kluba “H8” veličine 400 m2 na Trgu E. Kvaternika 7a. Prostor je u prvo vrijeme uređen zahvaljujući vlastitom angažmanu članova kazališta, a kasnije tijekom 2005. i 2006. godine i financijskim potporama Grada i Ministarstva kulture uređen i prilagođen scensko-kazališnoj djelatnosti. U novouređenom kazalištu stotinjak kazališnih zaljubljenika uživa radeći predstave podijeljeni u 4 dobne skupine: djeca od 1. do 4.razreda, djeca od 4. do 8. razreda, srednjoškolci i odrasli.

Ali, vratimo se u prošlost, kako smo počeli. 1999. Izvodi se predstava “Miš u Brašnu” Vjekoslava Dominija. S kajkavskim dijalektom su se uspješno uhvatili u koštac, pod stručnim vodstvom profesionalne redateljice Nine Kleflin: J. Salajster, M. Markovinović, A. Putić, G. Puzak, S. Medač, A. Katić, A. Čoklo, , G. Marinčić, M. Nešić, J. Lučić, D. Grdan, M. Fabičević te M. Petreković (sada poznati televizijski voditelj i komičar). Kostime za tu, i skoro sve ostale, izradila je profesionalna kostimografkinja Marija Šarić Ban, od tada pa na dalje, stalna suradnica. Od mnoštva izvedbi “Miša u brašnu” najveći izazov bio je igrati u Krapini pred 600 oduševljenih “kajkavaca”. Sljedeće godine, sada već stalna stručna suradnica Nina Kleflin, donosi tekst E. R. Gourneya po kojem se stvara predstava “Blagovaonica” u njezinoj režiji. Odlična “Blagovaonica” putuje na festival kazališnih amatera Hrvatske na Hvar. Za mjesto među 5 najboljih predstava u Hrvatskoj 2000. godine zaslužni su i glumci “Blagovaonice”: M. Markovinović, G. Marinčić, S. Medač, M. Fabičević, A. Putić, J. Lučić, T. Franjić, D. Blažeković, D. Bućan (u to vrijeme student 4. g. ADU, sada već poznati glumac) I. Grgurić, G. Puzak te Adriana Božić (koja je svojim glasom uz gitaru dala poseban ugođaj i originalnost predstavi). Godine 2001. dolazi “Norman”, predstava po tekstu A. Ayckborna u režiji Nine Kleflin. Po prvi put se pojavljuje kao ispicjent I. Milošević i tehničar T. Grgurić. Iz godine u godinu napredovanje je sve očitije. U predstavi glume, sad već iskusni amateri: M. Fabičević, M. Markovinović, S. Medač, T. Blažeković, J. Lučić, I. Grgurić te M. Jakšeković (sada svima nam znan iz poznatih dramskih serija). Te iste 2001. godine poznati Bjelovarski profesor Ivan Pinter na pozornicu dovodi “Olgu i Linu”, P. Pavličića. Uz odličnu dramatizaciju i režiju prof. Pintera, Olga-Jadranka Lučić i Lina-Antonija Putić, ostvarile su dojmljivu predstavu. Mlada i talentirana redateljica Aida Bukvić 2002. godine režira predstavu “Drž’te lopova” G. Feydeaua, s glumačkom ekipom Bjelovarskog kazališta koju čine: G.Marinčić, G. Markovinović, D. Blažeković,G. Smoljanović, S. Medač, A.Putić, M. Jakšeković, T. Franjić i ispicjentica A. Akšić. Lopova nisu uhvatili, ali su zato razgalili mnoštvo gledatelja. Godine 2003. Kreće se svom snagom naprijed predstavom “Svom snagom nikuda” . Sedam minijatura američkih autora maestralno izvode: M. Fabičević, M. Markovinović, M. Marković, Z. Vojnović, B. Bezanšek, S. Medač, M. Kovačić, G. Marinčić, S. Vinceković, A. Akšić, Antonija Putić (koja je u međuvremenu diplomirala režiju) te G. Smoljanović (diplomirao na ADU u Osijeku). Neizmjerno strpljenje i stručnost redateljice Nine Kleflin, od glumca amatera dobila je kvalitetu koje se nijedno profesionalno kazalište ne bi postidjelo. Ovom nezaboravnom predstavom otvoreno je pravo kazalište na adresi Trg E. Kvaternika 7a na kojoj je i danas. M. Medak u kazališnoj sezoni 2004. godine izvodi monokomediju “Sratnik” koju je sam i napisao. Kvalitetu predstave, selektor Sabora kulture nagrađuje uvrštavanjem među najbolje, na festivalu kazališnih amatera u Karlovcu. Stigla je i 2005. godina u kojoj “stari” bjelovarski amateri posustaju, ali se u kazalištu okupila grupa mladih entuzijasta koja uz pomoć Maje Margarete Fabičević (dotadašnje glumice Bjelovarskog kazališta) radi na tekstu Tanje Radović, pretvarajući ga u čudesnu predstavu “Putovanje u plavo”. Ovaj režijski prvijenac M. Fabičević bio je ujedno i pravi glumački izazov. Predstavu izvode: J. Ivezić, M. Dragičević, M. Bojčeta, I. Ožegović, A. Kiselić i P. Radoš. Rasvjetu i ton uredili su B. Mujezinović i D. Turković. S “Putovanjem u plavo” Bjelovarsko kazalište putuje na festival kazališnih amatera na otok Vis. Uspjeh mladih snaga Bjelovarskog kazališta povećao je zanimanje mladih za rad na kazališnim daskama i omasovljenjem članova. Već sljedeće, 2006. godine, na audiciju se javilo 40-ak mladih. Kao predložak za rad, s mnogobrojnim glumačkim ansamblom, uzet je tekst K. i J. Čapeka ” Kukci”. Tijekom proba mnogi su shvatili da “biti glumac” nije baš lako. Stvaranje dobre predstave iziskuje, osim igre, naporan trud i dugotrajan proces uvježbavanja. Mladi, koji su bili dovoljno uporni, vrijedni i ovladani čarolijom kazališta, oživjeli su na pozornici Bjelovarskog kazališta čudesan svijet “Kukaca” svojom radosnom energijom, na opće zadovoljstvo mnogobrojne publike. Srednjoškolci: E. Rudnički, M. Bojčeta, I. Marušić, S. Ivančić, D. Horvat, N. Šostar, I. Grgić, D. Maltar, I. Ožegović, I. Pečenjev, A. Kiselić, M. Pavičić, M. Kozić i S. Bojčeta osvojili su žiri na festivalu kazališnih amatera u Kastvu. Sabor kulture RH predstavu šalje u Sloveniju na „Linhartova srećanja” kao najbolju predstavnicu Hrvatskog kazališnog amaterizma 2006. godine. “Kukci” su odigrani na mnogim pozornicama 40-ak puta i na žalost se više ne igraju jer su mladi glumci sada na fakultetima diljem Hrvatske. Predstava je posljednji put odigrana 2008. godine na festivalu Atruim Art u Slovačkoj. Predstava “Došljak” došla je u 2007. godini, nastala je po tekstu “Južnjak”, R. W. Fassbindera, a izvode je: I. Marušić, E. Rudnički, M. Bojčeta, S. Ivančić, I. Pečenjev, I. Ožegović, A. Kiselić, D. Maltar, D. Kuprešanin, I. Kraljec, S. Bojčeta i Dean Škrlin. Originalnu glazbu skladao je T. Hopek Les koji ujedno i glumi u predstavi. Kvalitetom predstave Bjelovarsko kazalište je i dalje u samom vrhu Hrvatskog kazališnog amaterizma, te s “Došljakom” na 47. Festivalu kazališnih amatera dobiva posebne pohvale za originalnu glazbu u predstavi. Predstave; “Došljak”, “Kukci”, kao i “Putovanje u plavo” režirala je M. Fabičević uz pomoć stručnih savjeta Nine Kleflin.

U 10 godina djelovanja premijerno je izvedeno i 8 predstava za djecu te mnogobrojne njihove izvedbe. “Zima, zimica”, tekst i glazba M. Medak, “Lahorka” u režiji Ornele Milaj. Margareta Fabičević je režirala predstave: “Plava boja snjega”, “Miševi i mačke naglavačke”, “Vila Šašavica”, “Današnji Ivica i Marica”, “Moja prijateljica Crvenkapica”, “Raspjevani vuk i tri praščića”, “Mali princ i izgubljeno pile”, “Vila Topolka”. Autori glazbe za songove su M. Medak i I. Mihajlović. Prof. Marko Dragičević sa srednjoškolskom grupom uvježbao je i pripremio predstavu “Lektira pred sudom”, i time promijenio stav mnogih mladih prema lektiri. Danas lektira većinom biva pošteđena.

Bjelovarsko kazalište sudjelovalo je u realizaciji gotovo svih scenskih prikaza “Terezijane”, organiziralo i izvodilo književne večeri, kazivanje poezije. Surađivalo se s mnogim udrugama i institucijama u organiziranju i izvođenju kulturno-umjetničkih programa. U okviru Studija za mlade, pokrenut je program za djecu “MIK” (Moje igralište je kazalište) u kojem kroz igru, ples i pjesmu mnoštvo malih polaznika MIK-a stvara predstave.

Desetogodišnjicu postojanja proslavljena je praizvedbom predstave “Iluzija iza kulisa”, mlade mnogostruko nagrađivane dramaturginje Marijane Nola. Glumačka postava nekoliko generacija Bjelovarskog kazališta, uz režijsku pomoć Nine Kleflin i Ivane Peroš, izvela jepremijeru “Iluzije iza kulisa” na BOK-a 2008. godine . Osim Bjelovarskih kazalištaraca, u predstavi glume i profesionalci: Asja Jovanović, Ana Maras, Damir Šaban, Goran Navojec i Vlatko Dulić.

I na kraju ovog kratkog povijesnog pregleda prenesimo riječi koje često izgovara Maja Margareta Fabičević, predsjednica Bjelovarskog kazališta, a koje ponajbolje oslikavaju atmosferu koja vlada u Bjelovarskom kazalištu:
-„Dio svog vremena, znanja i duše utkali su mnogi divni ljudi u Bjelovarsko kazalište i ostavili neizbrisiv trag u našem postojanju. M. Benkus, M. Brletić, M. Medak, S. Medač, S. Šostar, M. Carek, T. Pemper, S. Zlomislić, V. Kranželić, V. Strugar, M. Mateković, G. Hrženjak, D. Kocijan i mnogi drugi. Zahvaljujemo se Gradu Bjelovaru, Županiji bjelovarsko-bilogorskoj, Ministarstvu kulture, Saboru kulture te mnogim našim sponzorima i donatorima. Zahvaljujemo našem prvom predsjedniku Mladenu Medaru. Neizmjerno smo zahvalni našem dugogodišnjem, predanom, prerano preminulom predsjedniku, Anti Radi. Sve ove godine održala nas je jaka volja, pozitivna energija i neizmjerna ljubav prema kazalištu. Radili smo vrijedno i kvalitetno, napredujući iz godine u godinu, s istinskom željom da jednog dana prerastemo u profesionalno kazalište.”

MARGERETA FABIČEVIĆ

Alfa Bjelovarskog kazališta.

Trenutno je na funkciji predsjednice Bjelovarskog kazališta, a nadamo se da će na toj funkciji ostati još mnogo sretnih godina. Skuhala je većinu biranih predstava s kazališnog menija.

Za našu Maju možemo smišljati samo superlative. Ona je kazališna mama mladim glumcima, stroga šefica koja pazi na red i brine se da svi imaju sve što im treba i na vrijeme. Ona živi u kazalištu i za kazalište.

Zanimljivost – značenje grčkog slova alfa:

A je alfa u grčkom alfabetu, nalazi se na svakom početku, u njemu je ključ svijeta, sve znanje, sav prostor i vrijeme. Alfa je voda – ženski simbol koji se otvara. Njegova je boja crna. Ovo slovo nosi čovjeku vibraciju marljivosti, sposobnosti, snage i izdržljivosti, što donosi uspjeh na svim životnim područjima. Ponekad postoji pretjerana sklonost suvišnoj hrabrosti koju treba staviti pod kontrolu.

MIRKO BENKUS

Omega Bjelovarskog kazališta.

Sve što Maji padne na pamet – Mirko realizira.

Mirko se brine da u našem kazalištu sve ide kao po špagi. On svaki “problem” ozbiljno sagleda i analizira kako bi pažljivo pronašao najbolje rješenje. Izradio je većinu naših funkcionalnih i rječitih scenografija.